Sandra i njen muž imali sve o čemu mnogi sanjaju, pa sa 4 dece pobegli u šumu: Spavaju na podu, imaju po jedan par cipela i ovako zarađuju
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Sandra i Hose iz Španije napustili su kuću i posao u Đironi i sa četvoro dece preselili se u planinu kod Haena.
- Žive jednostavno: spavaju na futonima, pažljivo troše novac i deci kupuju po jedan par cipela po sezoni.
- Prihod ostvaruju na daljinu, uz internet, programiranje i alate veštačke inteligencije.
Sandra i Hose iz Španije napustili su veliku, moderno opremljenu kuću u Đironi i uspešan porodični posao kako bi sa četvoro dece započeli život daleko od grada, u planinskom predelu provincije Haen. Njihov novi dom u početku nije imao struju, tekuću vodu ni internet, a svih šestoro morali su da se prilagode prostoru od svega 40 kvadratnih metara. Danas žive u dvostruko većoj kući, spavaju na futonima postavljenim na pod, pažljivo raspolažu novcem i zahvaljujući tehnologiji uspevaju da zarađuju bez svakodnevnog odlaska na posao.
Priča ove porodice privukla je pažnju na društvenim mrežama, gde Sandra i Hose pod nazivima „Capitán Salvaje“ i „Crianza Salvaje“ pokazuju kako izgleda odgajanje dece u prirodi. Iako se njihov život na prvi pogled može povezati sa sve većim problemima koje Španci imaju zbog skupih nekretnina, razlog njihovog preseljenja bio je drugačiji. Nisu bili primorani da napuste grad, već su odlučili da se odreknu komfora jer više nisu bili zadovoljni svakodnevicom koju su izgradili.
Imali su sve, ali nisu bili srećni
Pre nego što su se preselili u planinu, Sandra i Hose živeli su životom koji bi mnogi smatrali idealnim. Imali su prostran dom, sopstvenu firmu, stabilne prihode i mogućnost da deci priušte brojne pogodnosti. Međutim, poslovne obaveze i neprestana jurnjava za materijalnom sigurnošću postepeno su počeli da im oduzimaju vreme koje su želeli da provode zajedno.
- Mi smo navodno imali sve - imali smo porodicu, ćerke, svoju firmu, veliku i modernu kuću - ispričala je Sandra u razgovoru koji je na društvenim mrežama objavio Arnau Serado.
Pogledajte u galeriji kako izgleda njihov život:
Uprkos tome, nisu osećali zadovoljstvo. Kako su objasnili, imali su utisak da se njihova svakodnevica svela na posao, obaveze i održavanje načina života koji im više nije donosio ispunjenje.
- U našem životu nije bilo životne svrhe - priznali su.
Prekretnica se dogodila tokom trodnevnog boravka u planini. Daleko od gradske buke i poslovnih obaveza, prvi put su ozbiljno razmislili o tome da potpuno promene okruženje. Shvatili su da im za prijatan život možda nije potrebno toliko prostora, stvari i novca koliko su do tada verovali.
U potrazi za novim domom počeli su da pregledaju satelitske snimke i tako pronašli staro porodično imanje u provinciji Haen. Odlučili su da ga obiđu, iako nisu znali u kakvom se stanju nalazi.
Zatekli su kućicu od svega 40 kvadratnih metara, koja je devet godina bila zatvorena. Uslovi su bili daleko od onih na koje su navikli, ali su odlučili da upravo tu započnu novo poglavlje.
Sa četvoro dece preselili se u kuću bez struje i vode
Prvi meseci života u planini bili su posebno zahtevni. Porodica je morala da organizuje svakodnevicu bez infrastrukture koju je ranije podrazumevala, od električne energije i vode do stabilne internet veze.
Umesto da odustanu, postepeno su pronalazili načine da obezbede osnovne uslove za život. Prilagođavali su objekat svojim potrebama, istraživali mogućnosti samostalnog snabdevanja energijom i učili da koriste resurse koji su im bili dostupni.
- Nismo mi tražili samoodrživost, već je ona pronašla nas - objasnio je Hose.
U međuvremenu su prešli u nešto veću kuću, površine oko 80 kvadratnih metara, ali nisu želeli da se vrate navikama iz prethodnog života. Prostor su uredili jednostavno, vodeći računa da svaki komad nameštaja ima svoju svrhu.
Umesto klasičnih kreveta, koriste futone, tanke dušeke koje postavljaju direktno na pod. Tokom večeri osvetljavaju prostorije crvenim svetlom, jer veruju da takvo osvetljenje manje ometa prirodni ciklus spavanja. Crveno svetlo zaista može manje da utiče na lučenje melatonina od jakog plavog svetla, mada konačan efekat zavisi i od intenziteta i trajanja izloženosti.
Greju se prvenstveno na drva, a deo električne energije obezbeđuju pomoću solarnih panela. Međutim, samostalan život u prirodi ne znači da su potpuno zaštićeni od problema. Snažni vetrovi i nevreme u više navrata oštetili su njihove solarne instalacije, zbog čega su morali da ulažu u popravke i dodatnu zaštitu.
Njihova deca nemaju po tri para cipela
Jedna od najvećih promena u životu ove porodice odnosi se na odnos prema kupovini. Sandra kaže da su ranije, kao i mnogi drugi, nabavljali stvari koje im nisu bile neophodne, dok sada svaku kupovinu pažljivo planiraju.
- Svoje troškove veoma pažljivo merimo. Naša deca nemaju po tri para cipela, već po jedan par po sezoni - objasnila je.
Njihova filozofija zasniva se na tome da je bolje kupiti manji broj kvalitetnih stvari nego neprestano trošiti novac na proizvode koji se brzo zamenjuju. Posebno vode računa o ishrani i nastoje da deo namirnica obezbede samostalno.
- Mnogo je važnija ishrana i to da imate malo cipela, ali da budu kvalitetne - istakla je Sandra.
Promenili su i pristup obrazovanju dece. Umesto redovnog odlaska u školu, odlučili su se za obrazovanje kod kuće, koje prilagođavaju porodičnom životu i interesovanjima mališana.
Takav način školovanja, međutim, u Španiji otvara i pravna pitanja, jer je za decu od šest do šesnaest godina obavezno osnovno obrazovanje u okviru zakonom uređenog sistema. Zbog toga obrazovanje kod kuće nije jednostavna alternativa koju svaka porodica može slobodno da izabere bez pravnih posledica.
Sandra i Hose, ipak, smatraju da deci život u prirodi pruža drugačije mogućnosti za učenje, razvijanje samostalnosti i provođenje vremena sa roditeljima.
Žive daleko od grada, a novac zarađuju pomoću veštačke inteligencijeDescription
Iako su napustili urbanu sredinu, nisu se odrekli savremenih tehnologija. Naprotiv, upravo im internet i digitalni alati omogućavaju da finansiraju način života koji su izabrali.
Hose je po zanimanju programer i pre preseljenja vodio je firmu sa zaposlenima. Danas posao organizuje drugačije, oslanjajući se na automatizaciju i alate veštačke inteligencije, koji mu omogućavaju da veliki deo zadataka obavlja samostalno.
- Uspeli smo da stvorimo ekosistem u kojem preko mobilnog telefona kontrolišemo računare - objasnio je.
Takav sistem rada omogućava mu da poslovne obaveze prilagodi porodičnom rasporedu. Umesto da svakodnevno odlazi u kancelariju, može da radi na daljinu, uz uslov da ima pristup internetu i potrebnoj opremi.
Sandra se, s druge strane, posvetila projektima koji se odnose na roditeljstvo, život u prirodi i drugačiju organizaciju porodične svakodnevice. Njih dvoje koriste i društvene mreže, na kojima dele iskustva, prikazuju radove oko kuće i razgovaraju sa ljudima zainteresovanim za sličan način života.
Svesni su da njihova svakodnevica ima određenu protivrečnost: žele da budu što samostalniji i manje zavisni od savremenog potrošačkog društva, ali im upravo internet omogućava prihode i kontakt sa ostatkom sveta.
Ipak, ne smatraju da se te dve stvari međusobno isključuju. Za njih je tehnologija alat koji koriste onda kada im donosi korist, a ne nešto što treba da određuje njihov celokupan život.
Da li bi se vratili u grad?
Život šestoročlane porodice u relativno maloj kući, daleko od prodavnica i uobičajenih gradskih pogodnosti, podrazumeva brojne obaveze. Potrebno je brinuti o grejanju, vodi, električnoj energiji, održavanju imanja i svakodnevnim potrebama dece, što zahteva drugačiju organizaciju nego život u stanu ili kući povezanoj sa gradskom infrastrukturom.
Sandra i Hose, međutim, ističu da im takva svakodnevica više odgovara. Iako imaju manje prostora i manje materijalnih stvari, smatraju da sada raspolažu nečim što ranije nisu uspevali da obezbede vremenom koje mogu da posvete porodici.
Video: Koliko otpadu treba vremena da se razgradi u prirodi